Kladarski Internet Portal

Petak je. Dan poslije blagdana Spasova ili Uzašašća. Jutro je prohladno jer je prethodne noći padala kiša koja je malo rashladila ravnu nam Posavinu. Ustao sam prilično rano mada nemam nekih posebnih obveza već idem do našeg kioska, a što bi negdje rekli do „Robne kuće“ jer doista on i jest takav. U onih, po mojoj procjeni desetak kvadratnih metara, vlasnik je uspio smjestiti sve potrepštine koje su neobhodne jednom kućanstvu ili bolje rečeno jednom selu pa i više, jer tu često navrate i susjedi iz Kladara Donjih i Čardaka.

Jedne zgode mi čak poznanik iz Kladara Gornjih reče: „Ovo što vi ovdje imate to ni u Modriči nema!“ Nasmijah se toj njegovoj tvrdnji odnosno komplimentu, pa ga priupitah: „Da se Ti nisi malo prešao‘“ On mi odgovri: „Ma ne Mišo. Cijelu Modriču sam prošao tražeći svijeće lampinjone za groblje i nigdje nisam našao dok mi jedan trgovac ne reče: >Otiđi ti do kioska u Garevac tamo ih ima i to na palete.< I stvarno bi tako. Evo kupio sam cijelo ovo jedno pakovanje od 30 svijeća."

Pretežno kada nemam neke određene radne ili poslovne obveze, onda zarana dođem do kioska jer znam da ću tu već rano ujutro vidjeti Ivu Bajić „Icu“ i Nikicu Mijić, te jednoga od najstarijih Garevljana Marijana Perić Baru, zatim Antu babe Ruže, Marka Perković, Niku Tokić „Brkicu“, Franiku Jagustin, Marka Marković Fakina, Iliju Stanušić Sofina i…Bio bi poveliki broj kada bi ih sve pojedinačno nabrajao. Jednostavno rečeno, vidjet ću tu sve one koji su pokretni i sposobni da mogu doći do kioska jer svakodnevno i obvezno dođu po kruh i mlijeko a dapače i ostalo što im je potrebno. Tu se mi ujutro sastanemo, malo ispričamo, jedni druge oraspoložimo i saznamo pojedine novosti. Dok su poslije podne tu ONI, jer se vraćaju s posla i navrate na pivo, a nekada to bude i više rundi pa potraje i do 20.00 sati kada se trgovina zatvara.

Idem tako prema kiosku i ogledam se po strani. Svuda oko mene miriše procvali badem i zobika koja opet daje poseban ugođaj.

Gledam dvorište susjeda Joze Cvitkušić „Bundave“ koje je tužnije već ranije jer mu nedostaje njegova pokojna Jelica koja bi u to vrijeme već okopavala ono malo vrta kojeg je s velikom ljubavlju zasađivala. Vrt je još uvijek čist i uredno okopan kao i novozasađeni šljivik za kojeg nemam primjedbu. Kućna vrata su zatvorena jer je i susjed Jozo s narušenim zdravljem već nekoliko dana u bolnici.

Vidim i temelj kuće pokojnog Metodije Civitkušić „Mete“ se čisti. Kao da je došlo vrijeme drugačijeg razmišljanja kod sinova pa se odlučiše to malo urediti. I gledam, koliko se god to malo očisti bit će drugačije, jer se godinama ništa na tome nije radilo i nikada više neće biti onako zapušteno kako je bilo, gledam u to i u sebi se zahvaljujem Štefi i Vladi.

Razmišljaći tako dođoh i do pruge i vidim u neposrednoj blizini vlak koji usporava da stane, jer u posljednje vrijeme kako nema zaštitnih branika svaki vlak mora prije prijelaza ceste preko pruge potpuno stati, zatrubiti i ponovno krenuti. Kako usporava on, zastajem i ja pa ću pričekati da prođe. Međutim, vlakovođa mi pokazuje rukom da pređem preko pruge. Ispružih nekoliko koraka i pređoh tračnice a na um mi dođe misao kako je lijepo biti svoj na svome - i on mora stati da bih ja pješice prešao.

Dolazim tako i do kioska a poznata ekipa je već na okupu. Pozdravljamo se i čavrljamo o problemima koja nas svakog pojedinačno muče. Istovremneo nam prilazi jedan automobil osječkih registarskih pločica. Zastaje, iz njega izlazi neki mlađi dečko, prolazi pored nas bez pozdrava I ulazi u kiosk, što mi bi malo čudno za to naše podneblje. Jer kod nas toga nema. Tu se i psu mora nešto reći jer ako mu se ne javiš i on zna da si stranac.

Bilo mi je malo neugodno te ih upitah: „Tko je ovo? Netko naš?“Zagledaše se onako njih trojica pa će jedan od njih:“I to je jedan od >Garevačkih brzih lovaca<, Jozin sin.“

Ne upitah više ništa jer mi ništa i ne bi jasno. „Garevački brzi lovac, Jozin sin“, riječi koje mi ne govore ništa. On izlazi iz kioska, sjeda u automobil i ode putem prema Modriči. Rekoh im: „Čujte. Ja neznam o kome je riječ, ali je dobro da je tu jer vidim da je u radnom odijelu što znači da je naumio i nešto uraditi. Ako ništa drugo, barem će malo urediti i pokositi dvorište.“ „Da“, reče jedan! „Pokosio bi on dvorište, ali da ga ima.““Nema ga više“, odgovori drugi! „Zato i jest >Garevački brzi lovac<“, reče treći od mojih sugovornika.

Nisam mogao odoljeti radoznalosti a da ih ne upitam što im dođe ta šifra „brzi lovac“? Jer vidim da nije riječ o nekom našem s koljena na koljeno prenešenom nadimku.

Istoga trena jedan od njih malo onako ljutito rasplete priču. „To je sin pokojnog Joze. Zovemo ga „Brzi“ jer je odmah poslije očeve smrti pokazao svoju brzinu i bez ikakvog razmišljanja prodao kuću po cijeni, kako je nekima pričao, od 30 000 €.“

„Dobro“, rekoh i odmah priupitah: „Prodao je kuću, njegova je i može radti s njom što želi, a zašto je sada došao i to radnim danom i što je u radnom odijelu ?“ „E vidiš Mišo, dobro si upitao?“ reče mi sugovrnik.“ Zato je on sada >lovac<. Kada je prodao kuću dobio je dio novca, ako je to bila polovica ukupnog iznosa bio bi to veliki uspjeh. Dok mu sada vlasnica kuće Danica ili >Dana< kako je ovdje zovu, koja je u njoj otvorila kafić, pomalo od pazara isplaćuje ostatak novca.”

„Mišo, sada se igra miša i mace i on je <lovac< jer mora da lovi vlasnicu kada je tu. Prije je dolazio samo nedjeljom ili blagadanima i nju ne zateče. Jednostavno je nema kući, ispari prije nego što on dođe. Zato sada dolazi u različito vrijeme i različite dane da bi je ulovio u kafiću i sa sobom ponio pazar od par stotina maraka ako ga ima i ako je gazdarica zaradila jer ima, kako kaže, velike troškove oko nabavka robe i održavanja infrastrukture te uređenja objekta pa prvo mora ispuniti svoje obveze.“

I evo, napokon saznadoh tužnu priču oko „Brzog lovca“. Sada kada o tome sve znam mogao bih o tome roman napisati, ali ne želim. Neću da krivim nikoga, neću nikome da bacam sol na otovrene rane, jer i onako puno bole.

Jedino što ću reći neka bude ovo: ako se odlučite na ovakvu odluku dobro preispitajte svoj razum i neka odluka bude svjesno donešena. Ne dozvolite da i vi  upadnete u igru mačke i miša i da postanete „Garevački brzi lovac“.

Još jedan članak s www.garevac.com kojeg nam je dostavio Mišo Perak.